Svečanom sjednicom Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini (HAZU u BiH) u ponedjeljak je proslavljeno 11 godina postojanja ove institucije te zatvorena višednevna manifestacija "Dani HAZU-a u BiH". Predsjednik HAZU-a u BiH akademik Mladen Bevanda održao je govor koji prenosimo u cijelosti.
Događaji i značaj
"Ove godine, u izrazito nemirnom svijetu, Dane HAZU-a u BiH obilježavamo u spomen na 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva i krunidbu kralja Tomislava, na davne Splitske crkvene sabore, na 80. godišnjicu tragedije hrvatskoga naroda u Bleiburgu i na Križnom putu, 30. obljetnicu Oluje. To su povijesni događaji koji objedinjuju, zbližavaju hrvatski narod kao što ih povezuju jezik, kulturna baština, mnogi značajnici roda i drugi važni povijesni događaji te pripadnost zapadnoeuropskom kulturno-civilizacijskom krugu. To su sinteze, bitan dio hrvatskoga identiteta. Prošle smo godine proslavili spomen na šest stoljeća od rođenja kraljice Katarine. Ove se godine Hrvati BiH podsjećaju na 150. godišnjicu Hercegovačkog ustanka na čelu s don Ivanom Musićem i na 30. obljetnicu Daytonsko-pariškog sporazuma. Na današnji dan prošle godine svečano smo celebrirali - deseti rođendan - Dies natalis - Akademije. Tada smo poželjeli da deseta obljetnica bude poticaj, snažna motivacija za novi polet, još uspješnije djelovanje i angažiranje cjelokupnog članstva i svakoga ponaosob u ostvarivanju programskih sadržaja. Prigodni govor kani potvrditi ovu tezu, odnosno predstaviti u glavnim crtama što se (u)radilo od lipnja prošle godine, u kakvim se uvjetima djelovalo. Na ostvarivanju programskih sadržaja u pripremama desete obljetnice aktiviralo se, prije svega, Predsjedništvo, a rezultat timskog rada je i priređena zaista uspješna monografija o djelovanju HAZU-a u BiH tijekom minulih deset godina. Iako smo malobrojni i u poodmaklim godinama, nastavio se rad s istim žarom. Početkom godine preminuo je naš predsjednik Skupštine akademik Josip Muselimović, kojega se i ovom prilikom sjećamo i spominjemo s poštovanjem i zahvalnošću. Predsjedništvo je u povodu desete obljetnice ustanovilo manifestaciju 'Dani HAZU-a u BiH' u tjednu prije 23. lipnja. Manifestacija je uspješno koncipirana i provedena pa je zaključeno održavati Dane svake godine. Ovogodišnji program također je raznolik, privukao je brojne posjetitelje. Dani su otvoreni 16. lipnja predstavljanjem veličajnog troknjižja akademika Dragana Čovića. To bijaše impozantan i impresivan kulturni događaj reprezentativan i doličan otvaranja Dana Akademije. Dan nakon upriličena je sjajno postavljena izložba radova bivših i sadašnjih profesora Srednje škole likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića koja ove godine proslavlja tridesetu obljetnicu. Akademija je prihvatila pokroviteljstvo. Izložba je ostavila snažan dojam na brojne posjetitelje. Treći dan upriličena je javna tribina na kojoj je o Hercegovačkom ustanku u povodu 150. obljetnice održao nadahnuto predavanje prof. dr. Dražan Barbarić, dekan Filozofskog fakulteta. U petak, 20. lipnja, predstavljena je zanimljiva knjiga, zapravo zbornik radova, 'Kamen - prirodno bogatstvo i kulturna baština'. I ova je monografija stvaralački pothvat naše Akademije.
Više godina Akademija ima dva već etablirana znanstveno-stručna skupa. Naime, u povodu Međunarodnog dana učitelja upriličuje se okrugli stol početkom listopada, a u povodu Međunarodnog dana znanosti krajem studenoga ili početkom prosinca. Ove konferencije svake godine privlače sve veći broj zainteresiranih znanstvenika, profesora, djelatnika u školstvu i u gospodarstvu. Svi prilozi s ovih i drugih znanstvenih skupova objavljeni su u Akademijinu časopisu 'Vidici' kao poseban zbornik radova.
Ne treba podsjećati s koliko se izazova danas susreće mladež, ali i njihovi roditelji, čiji je prirodni autoritet oslabio, a narušen je i institucionalni autoritet nastavnika i škole, kao i dignitet izobrazbe i znanstveno-istraživačkoga rada. Okrnjen i oštećen ugled teško je ponovno uspostaviti, a teme naših skupova pokazale bi da se na vraćanju dobra glasa obitelji i školi odgovorno i stručno radi. Sličan je slučaj i sa znanstvenim skupovima u povodu Dana znanosti. Naglasak je na poticanju znanstveno-istraživačkog rada na fakultetima, u institutima i u gospodarstvu. Osobito se naglašava problem zloupotrebe znanosti, tehnike i tehnologije i u vezi s tim etičnost znanosti, znanstvenika, istraživača. Znanosti se nerijetko pridaje svemoć, a to je stajalište scijentizma. Apsolutizira se tehnologija i tehnika, a zanemaruje čovjekova stvaralačka moć, kreativnost, inventivnost. Protivno Kantovu načelu - čovjek nije cilj, nego sredstvo. Pojedini su filozofi već upozorili da se 'izgubila čovječnost', da su 'ljudi protiv ljudskog', da je 'čovjek jedina vrsta koja uništava sama sebe'. Alijenacija čovjeka nije od jučer, kao ni dekadencija pojedinca i društva, što se, uz individualizam, pohlepu, prijezir prema europskim tradicionalnim vrijednostima, razvija i širi.
Jedna od bitnih zadaća HAZU-a u BiH je proučavanje, čuvanje od zaborava i predočavanje kulturne baštine hrvatskoga naroda te stalna skrb o hrvatskom jeziku, vrijednostima koje nas odlikuju, koje su naša identitetska značajka. Programom rada za svaku godinu težimo uspostaviti ravnotežu između tema koje osvjetljavaju sadašnjost i prošlost, a istodobno uvijek smo okrenuti budućnosti. Prošle smo godine organizirali znanstveno-stručni skup u povodu 140. obljetnice prvog muzeja u BiH - Humac 1884. godine. Akademija je bila pokrovitelj Međunarodnog znanstvenog skupa 'Posljedice nestanka Bosanskog Kraljevstva' u povodu 600. obljetnice rođenja bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić i suorganizator Međunarodnog znanstveno-stručnog simpozija 'Stećci u 21. stoljeću: nove spoznaje i mogućnosti interpretacije'. Također, nastojimo graditi mostove suradnje s drugim akademijama, znanstvenicima, umjetnicima, kulturnim djelatnicima, odgojno-obrazovnim ustanovama, sve u cilju stabilnosti, napretka i povezivanja konstitutivnih naroda kako bi naša zajednička domovina BiH postala što prije članicom Europske unije.
Predsjedništvo je uputilo javnosti i međunarodnim dužnosnicima jedan memorandum i jedno priopćenje. I jedno i drugo obraćanje javnosti upozorilo je na duboku političku krizu koju proživljava BiH te na nepravdu, diskriminaciju koja se predugo nanosi hrvatskome narodu. Ono što želimo istaknuti je potpora HAZU-a Zagreb našim stajalištima, pa i u ovoj prigodi zahvaljujemo za razumijevanje i iskazanu solidarnost. Istodobno čestitamo HAZU na usvojenoj Deklaraciji o hrvatskome povijesnom grbu.
HAZU u BiH ima odgovornost i zadaću javno se izjašnjavati, iskazivati svoje motrište glede sadašnjosti i budućnosti naše domovine BiH, a osobito smo dužni i obvezni voditi brigu o stanju, okolnostima i prilikama u kojima živi hrvatski narod. Nastojimo trezveno i cjelovito propitivati uvjete života, spoznati uzroke i posljedice te nakon toga argumentima 'sine ira et studio' iznijeti na vidjelo, na svjetlost dana, pred javnost neravnopravnost i ponižavanje hrvatskoga naroda. Umjesto osiguranja kolektivnih prava, Hrvatima se nameće kolektivna krivnja. Nužno se upitati - koliko će trajati kulturno i političko sazrijevanje, ne samo političara, da se spozna da je ovo domovina triju posve ravnopravnih konstitutivnih naroda. Stabilnost, sloboda, demokratičnost, suradnja, dobrosusjedstvo u proporciji su s dosegnutom razinom političke jednakopravnosti i sposobnosti dogovaranja, sporazumijevanja i međusobnog uvažavanja. Još je Ciceron rekao da se jednaki s jednakima najlakše nađu. Rekli bismo, nađu zajednički jezik, lako se dogovore i naprave sporazum. A u BiH narodi nisu jednakopravni. Tone iz krize u sve dublju krizu. Poneki od politikantstva, od huškanja, svađalačkog načina ponašanja dobro profitiraju. Povlađuje se predrasudama, strastima, uskim duhovnim dometima. Sustavno se provodi indoktrinacija. Veliča se plitkost, površnost, slave se i hvale prononsirani izazivači razdora, svađa, netrpeljivosti. Još prije 195 godina Goethe je rekao: 'Nacionalna mržnja je nešto posve posebno. Na najnižim stupnjevima kulture vazda ćete naći da je najjača i najžešća'. Prijeko je potrebno i znanstvenom metodologijom, a ne samo politikom, proučiti i kazati što je buduća, sljedeća BiH. Ova daytonska nije uspostavila pravedan mir, konstitutivni narodi nisu ravnopravni. Još je glasoviti Heraklit upozorio: Panta rhei - Sve teče, sve se mijenja, sve se kreće i ništa ne ostaje neizmijenjeno. Politički ustroji nisu statični, mijenjaju se. Upravo BiH potvrđuje tu promjenjivost jer je u svim razdobljima povijesti, nakon propalog Kraljevstva 1463., bila okupirana ili pod hegemonijom, a od 1995. pod protektoratom. A skrbnici, tutori, protektori određuju se onima koji nisu sposobni naći zajednički jezik sa susjedima, koji se ne znaju dogovoriti na civiliziran, uljudan način. Odavno je stvoren prepoznatljiv model ponašanja nazvan balkanština, balkansko ponašanje, jer su Balkanci po tom stereotipu lukavi, nekulturni, neiskreni, dvolični, licemjerni, nepovjerljivi, nepouzdani. Ne priznaju zlatno pravilo svjetskog etosa: 'Ne čini drugima što ne želiš da drugi tebi čine'. Međutim, status nascendi - rađanje daytonske BiH nije petrificirano, ni statično, nego podliježe izmjenama, dopunama odredbi koje nisu pokazale opravdanost, niti su u skladu s demokratskim standardima Europske unije. Hrvati ne traže u tome nikakav status privilegiatus, ali ne žele ni status quo. Ne žele biti tek statisti, figurirati kao objekt koji radi po volji i nalogu drugih. U svojoj domovini imamo prošlost, želimo dostojnu sadašnjost i još bolju budućnost u društvu demokratskih, slobodnih, jednakopravnih naroda u Europskoj uniji.
Nobelovac Camus napisao je 'Kaligula' i svu apsurdnost nastranog, samovoljnog moćnika. Nije prilika govoriti o Kaligulama - moćnicima koji su defilirali u BiH, provodili samovolju, prekrajali Dayton, sijali sjeme nepravde, nevolja koje će još dugo nicati. U našem vremenu Europa nema onoga koji će uzviknuti 'j'accuse' - 'optužujem', kao što je francuski književnik Zola imao hrabrosti razotkriti korumpiranost moćnih vojno-političkih krugova u povodu antisemitske hajke prilikom Dreyfusova procesa. Danas je bliže naturalističko geslo: 'Ružno je lijepo'. Ili, što gore to bolje.
U svojoj knjizi 'Pogled u Bosnu' dr. sc. Zdravko Sančević, veleposlanik RH u BiH, ratnih godina piše: 'Čudom sam se čudio kako to da zrele i stare nacije šalju u ovakve misije zle, nedozrele i neinformirane pojedince koji, kao ovdje u Bosni i Hercegovini, ništa ne znaju ni o zemlji ni o ljudima, svojom divljom ho-ruk tehnikom, krivim pretpostavkama i jeftino kupljenim doušnicima, čine grozne štete i sebi i općoj stvari'. Sančević u istoj knjizi piše: 'Europa nam je slala 'mirotvorce' kojima bolesno smeta suradnja Hrvata i Bošnjaka muslimana'. Ovovremenosti sasvim odgovara stara misao: 'Quam parva sapientia regitur mundus - s koliko se malo mudrosti upravlja svijetom'.
Prava naroda
Iskustvo je pokazalo, što manje zajedničkih nadležnosti, a više supsidijarnosti i čistih računa, to je uspješnije dogovaranje i funkcioniranje višenacionalne federalne zajednice. Iskustvo je također potvrdilo da se razdorom, međusobnim optuživanjem i svađama te nametanjem vlastite volje drugome ne gradi BiH. Večernjakov pečat godinama nas uvjerava i ohrabruje da u BiH ima uspješnih i kreativnih na svim poljima, dobrih ljudi koji vole svoju domovinu, njezinu pluralnost i bogatu raznolikost i žele mnogo ljepšu i bolju BiH u Europskoj uniji. Zanimljivo je kako se s lakoćom uspostavlja i održava nepravda na štetu malobrojnijeg naroda, a ispravljanje nepravde kao da je neostvarivo. Smatralo se neostvarivim i ujedinjenje Njemačke pa je ipak postignuto nakon 45 godina. Dvadeset i jednu godinu nakon Drugog svjetskog rata najviši dužnosnik onodobne BiH javno je rekao: 'Bilo je teško biti Hrvat u BiH, prema Hrvatima se mnogo griješilo'. Vjerujemo da će moćna, demokratska Europa nakon dvadeset godina napokon priznati pravo Hrvatima da biraju legitimne predstavnike i otvoreno reći: nemoralno je od izbora do izbora lažno se izjašnjavati Hrvatom, zauzimati mjesto koje pripada Hrvatima, a politički djelovati protiv onih koje tobože zastupa. Ne smije se gubiti iz vida da su okupacije, aneksija, tiranija, hegemonizam, totalitarizam, tradicija i kontinuitet ove zemlje. Danas, kad konstitutivni narodi mogu odlučivati sami o svojoj sudbini, svjedoci smo slijepe odanosti neostvarivim idejama, fanatičnoj želji za nastavljanje minulih diskriminacija, predrasuda, stigmatiziranja. U zajedničkoj kući život određuju duh suradnje i dijaloga, a ne inatljivost, nametanje, suprotstavljanje. Za neke su ravnopravnost naroda, sloboda, mir, pravda, istina propast BiH. Takozvani stručnjaci za ostvarivanje prava i ravnopravnosti vide sreću za višenacionalnu zajednicu u hegemoniji, dominaciji, separatizmu, preglasavanju. Ravnopravnost, međutim, nije držanje govora o ravnopravnosti onih koji ovdje borave ili dođu na izlet. Još nismo čuli od brojnih izletnika, tobože zabrinutih za BiH, da bi trebala imati političko uređenje slično, na primjer, Belgiji, Španjolskoj, Švicarskoj ili nekoj drugoj europskoj zemlji. O istoj stvari misli se i govori na barem četiri različita načina. Puna su usta želje za eurointegracijama, a dobro se zna da je s ovakvim političkim ustrojem i stanjem to 'ad calendas graecas', stalno odgađanje, to jest nikada. BiH, na sreću, ima iskrenog prijatelja u Republici Hrvatskoj, koja sustavno promiče nepristranu sliku o BiH i na svesrdan način zagovara njezin prijam u Europsku uniju.
Ove je godine stota obljetnica od smrti glasovitog hrvatskog pjesnika Antuna Branka Šimića, autora svevremene pjesme 'Ne idi malen ispod zvijezda'. Obnavljanje sjećanja na ovaj zavjetni dar obvezuje na odlučno i složno zauzimanje za ravnopravnost i federalnu stvarnost kako ne bismo nakon svega ispod zvijezda svi išli kao vazali."
