Proteklog tjedna je, punih osam mjeseci nakon što je održana rasprava pred Velikim vijećem Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), objavljena presuda kojom je srušena odluka maloga vijeća toga suda iz 2023.
Sud je tada dao za pravo Slavenu Kovačeviću da je u izbornome procesu diskriminiran kao predstavnik ‘ostalih’ u odnosu na pripadnike triju konstitutivnih naroda, Hrvate, Srbe i Bošnjake. Uz to veliko je vijeće ocijenilo da on nije žrtva u skladu s odredbama Konvencije za ljudska prava i slobode te protokola 12 koji je BiH među rijetkim državama u Europi usvojila, kao i da je zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva. Protokol 12 nije usvojilo ni Ujedinjeno Kraljevstvo jer bi onda Kruna došla u opasnost, Njemačka s Bundesratom, Belgija ... Odluka iz 2023. koju je očito moderirao sudac ESLJP-a Faris Vehabović označila je tempiranu bombu u odnosu na ono što sada zovemo ustavno-pravnim poretkom zemlje i političkim sustavom uspostavljenim u Daytonu 1995. godine. Naime, s preciznom provedbom odluke ESLJP-a iz 2023. BiH bi morala biti jedna izborna jedinica za izbor članova Predsjedništva BiH, gornji nacionalno koncipirani Dom naroda Parlamenta BiH koji drži ključeva ravnopravnosti triju naroda, a birali bi ih svi građani neovisno o pripadnosti pojedinom narodu ili teritoriju na kojemu živi. Uz to morale bi se vrlo izvjesno ukinuti i nacionalne odrednice predstavnika Hrvata, Srba i Bošnjaka u Predsjedništvu zemlje.
U konačnici bi Bošnjaci, kojih prema popisu pučanstva iz 2013. ima 51 posto, mogli posve vladati Bosnom i Hercegovinom eliminirajući ključne daytonske odrednice na kojima je uspostavljen mir 1995. te postignuta kakva-takva ravnoteža između tri dominantne zajednice koje čine oko 97 posto pučanstva. Opet po rezultatima istog popisa pučanstva. Dakle, riječ je o pokušaju operacionalizacije ideje bošnjačke politike iz ratova u BiH 90-ih godina, a u njoj se sanja o uspostavi države u kojoj vlada većina uz potpuno marginaliziranje druga dva naroda. A takvo što nisu činili čak ni komunisti u Jugoslaviji kod kojih je postojalo sveto trojstvo predstavljanja u BiH tako što je Hrvat obično bio predsjednik lokalnog Komiteta, Srbin policajac i glavni tužitelj, a Bošnjak (tada Musliman) na čelu gradskih jedinica. Rezolucija ZAVNOBIH-a govori da BiH ‘nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, nego i, i, i ... ravnopravnih naroda ...” Austrogarski statut po kojemu je funkcionirala BiH imao je identičnu recepturu.
Međutim apelacija koju je predao Slaven Kovačević na zapadu zvuči politički vrlo ‘sexy’ jer se temelji na jednakim pravima svih građana, zabrani diskriminacije, uspostavi građanskog društva... Sve dok nisu razotkriveni sam podnositelj, ali i greške u koracima. Kovačević je, naime, savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, čovjeka koji je najviše pomogao prilično nemuštim i nemaštovitim Hrvatima da objasne razloge vlastite diskriminacije. Komšić je naime u četiri navrata glasovima Bošnjaka nametan Hrvatima. Zbog toga je zaradio epitet Sejde Bajramovića, kosovskog političara kojega je Slobodan Milošević izvukao iz naftalina kako bi dobio većinu u državnom vrhu Jugoslavije u vremenu raspada kako bi pokušao legalizirati vojni udar JNA u svim republikama.
Na jednak način Komšić, ovisan o političkoj čaršiji Sarajeva i glasovima Bošnjaka, sekundira bošnjačkoj politici u stvaranju bošnjačke države. Njegov savjetnik se pri podnošenju apelacije izjasnio kao ‘ostali’. N, bilo je dovoljno samo proguglati njegovu biografiju da bi se utvrdilo kako je kao predstavnik Hrvata bio vijećnik u Gradskom vijeću Sarajeva. Kao i da je savjetnik ‘hrvatskoga’ člana Predsjedništva. A ima i putovnicu RH što znači da se izjašnjavao kao Hrvat. Budući da su očito bili svjesni njezine dalekosežnosti, ali i nestrpljivi da detalje podijele urbi et orbi, ta je presuda procurila na jednome portalu i prije službene objave suda. Sudac Vehabović tamo je objavljivao kolumne. Zvona za uzbunu zazvonila su od Mostara, preko Zagreba, Ureda visokog međunarodnog predstavnika, te čak i u Washingtonu. Brojni su se uključili kako bi se spriječilo otvaranje daytonske Pandorine kutije. Neki to smatraju fatalnom greškom. Posebno za Hrvate, jer bi jedno od rješenja provedbe te presude moglo ići u smjeru ukidanja nacionalnih odrednica kod članova Predsjedništva ili Doma naroda. Ali onda bi se napravio novi ustroj s tri ‘građanska’, a ne entiteta konstitutivnih naroda. Jedan od njih sigurno bi bio hrvatski.
Vjerojatno su ključni politički igrači, koji su očito imali i upliva u sudsko odlučivanje, jer se na sudu gotovo nikada ne preinačavaju ovakve odluke, imali na umu upravo i ovu činjenicu.
